VLADAN DOBRIVOJEVIĆ ( pisac kojeg neću da uporedim ni sa kim )

 

                                                    picture credit to George Grie

   

     Rođen je 14.02.1968 g. u Beogradu. Veliki pisac koji živi u sjenci. Sklonjen od javnosti , jer se rodio u pogrešnom trenutku, u kojem njegovo veliko i značajno djelo mora da ostane nepoznato običnom čitaocu, zbog dnevno-političkih malverzacija savremenog društva, u kojem svi mi živimo. U kojem smo prisiljeni da živimo i održavamo sopstveni goli život. Ukoliko se više opiremo poltronstvima, stranačkim pripadnostima, spletkarenjima tuđim životima, toliko ćemo teže naći mjesto pod ovim zlaćanim suncem, koje bi trebalo da jednako grije sve nas, ali nije tako. Tako se desilo i sa knjigama ovog pisca. Velika svjetlost, koja je u njegovim knjigama, biva prekrivena mrakom zlobe političkih moćnika i prvaka u kulturi, koji kao Bogovi , u zavisnosti od količine divljenja koja im se upućuje, odlučuju, da li će neko biti čitan ili ne. Kvazi-pisci štampaju kvazi-pisce.Tako mora biti, jer bojeći se velikog umnog orkana, koji izbija iz knjiga ovog pisca, genije mora ostati zarobljen , ne smije mu se dopustiti da ga ljudi pronađu.

     Ipak, postoji mali postotak nas srećnika, koji smo uspjeli da dođemo do knjiga ovog velikog srpskog pisca. I želim reći najbitniju stvar. Nikako ga ne treba svrstavati u pisce naučne fantastike, iako ima nekoliko djela iz te književne oblasti. Prevagu donose druge knjige u kojima Vladan Dobrivojević pokazuje sve svoje lingvističko umjeće, neobičnih kombinacija, nama poznatih riječi, koje u njegovoj muzičkoj izvedbi čine poeziju u prozi.  Svaka rečenica postaje citat, nikada se ni jedna rečenica ne ponavlja, jer je ovaj pisac maestralno uspio da nađe šifru, koja otvara bezbroj mogućnosti upotrebe poznatih riječi u bezbroj varijanti. To je kod njega dovedeno do perfekcije. I zbunit će nas količina njegovog umnog razmišljanja o Bogu, o prijateljstvu, ljubavi, nekada ga ne možemo ni razumjeti, zbog sopstvenih ograničenja, nedovoljno razvijenog uma, sputanog okovima predrasuda, malograđanštine, životne kolotečine, iz koje je Vladan odavno otišao.
Ova svoja razmišljanja , mogu da potkrijepim citatima iz novina, koji samo potvrđuju moje misli.

"Umesto da budu ozareni što se krug posvećenika - ne diletanata - jednog velikog i nepristupačnog dela lagano širi, sve do takvih razmera koje će taj lirski poetski opus učiniti opštim dobrom, oni se ponašaju kao carinici bez uniforme! Nemojte pokušati, čak ni uz mnoštvo izvinjavajućih fraza, da izgovorite jeretičku misao kako, možda, najveći živi srpski pisac nije ni jedan od prononsiranih, već skrajnuti i samozatajiti Vladan Dobrivojević, kome je, nakon mnogih prećutanih romana, upravo izašla trotomna, fascinantna "Nostalgija", i koji je već sada svetski pisac, iako mi to ne znamo (nema ko da nas "obavesti"!)."

http://www.nin.co.rs/2000-07/13/13574.html
 
"Srbija ima velikog savremenog pisca, kojeg cenim, Vladana Dobrivojevića, o kojem ne zna baš ništa. Potrebno je da neko bude Pavić pa da se čuje i za knjigu i o njemu. Svaka svetska književnost bi bila ponosna da ga ima, a naša književnost o njemu ne zna ništa. Sa tim delom doživite jedno neobično iskustvo. Nakon čitanja te proze, sva druga proza za vas je dnevna, trivijalna i lako banalna. Pored sreće što postoji jedan veliki opus, imate i tu nesreću da vas taj opus potpuno osiromaši za dalju recepciju nečega što nam neko piše o nekim svakodnevnim, trivijalnim stvarima, koje ne možete da primite kao dovoljno relevantne da se književnost time uopšte bavi. Ostali su tek nekoliko rangova ispod."

http://www.slobodnaevropa.org/content/transcript/862341.html

Spisak djela:

„Soba na dohvat vulkana - (ovo je, uzgred, naslov slike Leonida Sejke)“
„Legenda o zemlji zrikavaca“
„Laida, plima sa dva dna“
„San vodoslikara“
(prvi dio: Majstor senki;
drugi dio: Podražavanje Sunca;
treći dio: U Sinu Božjem - zbog obima su drugi i treći dio podijeljeni na po dvije knjige)
„Nostalgija“
(prvi dio: Prometej;
drugi dio: Amerika;
treći dio: Demon)
„Ime vir“
(prvi dio, mada je rijec o diptihu: Jeremija;
drugi dio: Džeremaja)

„Kako je govorio Zaratustra“ (jedan naslov, zbog obima podjeljen u dva toma)

drama-roman „Splav meduza“   ( Objavljen 2016 g )

     I nikada ga neću uporediti ni sa jednim poznatim piscem, jer je njegovo pisanje jedinstveno u književnosti. Do knjiga ovog anatemisanog književnika se može doći samo lično, kao što sam ja imala sreće, dok se ne steknu neke povoljnije prilike, kada će se njegove knjige normalno kupovati u knjižarama.