„GORSKI VIJENAC“ ZA VJEKOVE

     Oduvijek je neuki čovjek davao sebi za pravo da može pričati o svemu, a samo učen čovjek zna da se pred svetinjom ćuti.

     I samo će neuki čovjek pokušati da skine svetinju s oltara i da je provalja kroz blato sopstvenih nečistih misli koje u sebi nosi. Viče iz sveg glasa, a glupost odjekuje. I drznuše se neuki u svetinju dirnuti. Prst u źenicu oka zabosti, tamo đe najviše boli. A može im se, ojačali, njihov je zaman.

     I premeću, tumače, analiziraju, ističu, nalaze stvarna i skrivena značenja, svoju „nelagodu“ izniješe na viđelo poslije toliko vjekova. Jer sve to bješe davno, krivce traže na pogrešnom mjestu, u peru velikog pjesnika i državnika. Raskopaše srca Crnogorcâ . A zdrav razum kaže da se vrate sebi i sopstvenim korjenima, da prst upere na svoje pretke i njihovu moralnu nedośljednost, koju su kao lošu zaostavštinu, darovali svojim potomcima u vidu današnje „nelagode“.

     I nema razloga nijedan Crnogorac da se stidi i da na svoja pleća natovari teret „ Kafkine krivice bez krivice“, jer svi treba da znaju da, trgovine s „Gorskim vijencem“ nije bilo, nema je i neće je biti, nikada dok je vijeka.

     Jeste li znali da se ljudi u Crnoj Gori rađaju s Njegoševim stihovima u krvi i na usnama, da nijednu kuću u Crnoj Gori nećete naći, a da u njoj nema „Gorskog vijenca“ ili još češće, sabranih Njegoševih djela.

     S druge strane, ono što je kamen temeljac crnogorskog društva, nikada nije bilo, neće i ne smije biti kamen spoticanja ostalim narodima, ali isto tako, ne treba i neće stvoriti ośećaj kolektivne krivice koju nedobronamjernici žele da nametnu današnjem crnogorskom društvu. Ono što je Njegoš uradio, bilo je ukazivanje na postojanje jedne pojave, čija „ nelagoda“ danas vaskrsava u djelima zlonamjernih ljudi, koji žele vratiti neka vremena s kraja dvadesetog vijeka.

     Svi moraju da shvate da postoje pojmovi oko kojih se mogu voditi polemike, oko kojih se mogu praviti razni dnevnopolitički kompromisi, ali u ovom slučaju, mjesta trgovini nema.

    I javne televizijske rasprave, nekako mi liče na loš brak u kojem supružnici svakog dana jedno drugome spočitavaju iste stvari, jer ko je kome donio državu, a opet ko je koga i „od koga“ branio, zauvijek će ostati istina jednog neslavnog istorijskog perioda kojeg se još uvijek živo śećamo i u kojem i dalje živimo. A ne znam što će kome, da opet po istom tragu zlo priziva ili što bi Mustaj – kadija u „Gorskom vijencu“ rekao :

                                          “ Što zborite? Jeste li pri sebi?

                                            Trn u zdravu nogu zabadate!”

     Dok je ijednog Crnogorca, bit će i “Gorskog vijenca”, jer srećna ruka ga napisa da traje za vjekove.

Pantović Tamara

12.02.2017 g.