VRIJEME PRIPADANJA

I doći će vrijeme kada neće biti
imena ni za šta,
ni za śećanja, ni za ljubav,
kada će prokletstvo valjati
kamenje ispred sebe
što su se nekada ljudima zvali.

A ja se još uvijek śećam,
svih lica koja su dotakla
moje godine djetinjstva,
tihih šumova mladosti,
mira među granama divljih narandži,
jer dijete se popelo visoko,
skoro do oblaka, da prkosi bogovima.

Ljetnje popodne, dodir mora
i vrelog kamenja,
jaki ośećaj pripadanja
odavno izgubljen u zlokobnim tišinama.

Da li je to ono
što mi tako očajnički nedostaje
i što uzaludno tražim godinama
među stijenama što su se nekada ljudima zvali?