OVO BI MOGLA BITI MOŽDA I SREĆNA PRIČA KADA BI OBOJE U SREĆU VJEROVALI

                                                                   Dead Heart canvas print by Tony Koehl

Moje je srce pletivo od sivih svila
i gustih magli u kojoj nazirem nepoznati lik,
ni riječ sreća se više ne može objasniti
ili je za mene već odavno nema.

A voda protiče i ne govori ništa
o klupku bola što nekad ljubav se zvaše,
zaboravljeno, zatrpano gomilom stakla,
slomljenih riječi prelivene čaše.

I znaš da teško je voljeti mene,
gledati u oči što izgubile su sjaj,
ptica ostavljena na putu da drhte joj grudi
od udaraca, jačih i od vremena,
ne, to nije strah, to je očajanje,
molba koja u preklinjanje se pretvara,
neka, samo da što kraće traje
i neka bude što više boja,
svih onih nijansi vatre,
što nekad ljubav se zvaše,
i neka bude....

A ti čovječe mladi sa očima tužnim,
što obećao si mi poljupce pored mora,
jer znaš da najviše želim moru da se vratim,
što mi kažeš - budi samo moja,
što očajnički želiš osmjeh na lice da mi vratiš,
i kažeš da sve to može biti, ako vjerujem samo,
i toplotom obasjaš mi oči i radost mi daš
al' samo za tren, jer ubrzo shvatim,
da nasmiješit ću se i znati
sve ono što odavno već znam,
da za mrtvo srce, buđenja više nema
i da ništa, ništa više, ne mogu ti dati.