Izgubljena u lavirintu svojih misli,
uzalud se borim protiv śećanja,
mekom rukom dodirujem hladnu vodu
i znam, da sam samo još jedan od palih anđela
koji se guši na zemlji,
śetim se nebeskih istina
i onda me obuzme lavina mržnje,
duša mi postaje zla,
kada se govori o svjetlosti,
sakupljam zvijezde kao ptice,
i gasim ih u tami,
nebeski tragovi postaju
vapaj bezglasnih krikova,
a crna krila palog anđela
zauvijek će me odavati,
jer će ostati tu,
na mojim glatkim ramenima.
Коментари
Постави коментар