NEŠTO O MENI

I AKO BI SE NEKADA DESILO DA IZGUBIM SVE,
SAČUVALA BIH SAMO JEDNO,
A TO JE PRAVO NA SOPSTVENO MIŠLJENJE.
TO NE DAM I TO JE MOJE I TO SAM JA.


    Kako koristimo razum? Ustrajavajući u svojim dośljednostima nekog tvrdoglavog ponašanja, kojeg se grčevito držimo, ili suptilnim mijenjanjem tananih misli, koje nam omogućavaju da otvorimo svoj um, koji je često sputan slabošću predrasuda i neiskrenosti prema drugima i prema sebi samima.
    I koliko drugi mogu uticati na mene? U onolikoj mjeri ukoliko doprinose, da moja misao krene dalje, da se uzdigne još više, ukoliko doprinose da se ispred mene otvore neka nova vrata, iza kojih ću naći neke druge svjetove i njihove sadržaje. I nije važno da li će ti svjetovi biti sređeni ili razrušeni. Važno je da su ti svjetovi svoji, da imaju svoju priču. A svaka priča je interesantna i svaka je jedinstvena. I pitaju me često, kako mogu da iščitavam tolike priče? A ne znaju, da meni pričâ nikada nije dosta, da u svakoj od njih vidim mozaike od šarenog kamenja, koje je skupljano tokom vremena. Mozaici stvaraju slike. A ja volim i slike i riječi. Riječi u meni stvaraju slike, vizuelizaciju stvarnosti tuđih životâ. Vizuelizacija pričâ koje nemaju kraja. Sve se nadovezuju jedna na drugu, čine niz zvani čovječanstvo. I tako u krug i tako u nizu. Vizuelizacija kruga ili beskraja? Sposobnost poistovjećivanja, radost iščekivanja, smisao življenja, afirmacija postojanjâ. I nema kraja, uvijek je početak. I to sam ja.